Titan je najveći Saturnov mjesec, magično tijelo sakriveno u dalekim dubinama Sunčevog sistema, predstavlja spoj nauke i inspiracije za istraživače, mesto gde su snovi o svemiru postali opipljivi. Iako hladan, sa temperaturom koja ide do -180°C, i prekriven debelim slojem oblaka, Titan nosi u sebi neku misterioznu toplinu, zagonetnu privlačnost koja intrigira i naučnike i sanjare.
On je izvanredan svijet sam po sebi jer među stotinama nebeskih tijela on je jedini koji je poznat sa gustom atmosferom. Njegovi oblaci, satkani od gustog azota i metana, kriju svijet koji podsjeća na rane početke nastanka Zemlje.
Jezera tečnog metana i etana na njegovoj površini ogledaju se pod dalekim svjetlom Sunca, stvarajući neprozirnu, narandžastu i homogenu atmosferu koja daje pejzaže koji oduzimaju dah. Dva najveća jezera koja blistaju pod prigušenom sunčevom svjetlošću su Kraken mare i Ligeia mare.
Za ljubitelje noćnog neba, prilikom posmatranja Saturnovog mjeseca vidi se Sunčeva svjetlost koja se rasipa po periferiji Titanove atmosfere stvarajući prelijep prsten u boji.

Slika 1. Prsten koji se stvara okolo Titana usljed rasipanja Sunčeve svjetlosti
Orbita i rotacija Titana
Titanu je potrebno „Zemljinih“ 15 dana i 22h da izvrši puni krug oko Saturna, što bi značilo da godina dana na Titanu traje oko 30 godina na Zemlji.
Titan uvijek rotira u skladu sa Saturnom (možemo reći da je njegova rotacija zaključana u odnosu na Saturn) tako da je on uvijek okrenut istom stranom prema planeti.
Struktura
Potpuna struktura Titana još uvijek nije u cjelosti poznata ali postoji model koji je opisan prilikom istraživanja svemirskom letilicom Cassini-Huygens gdje su otkrili da se u unutrašnjoj strukturi Titana krije tečni okean koji je sastavljen uglavnom od amonijaka i vode. Cassini-Huygens je misija čiji je put bio usmjeren prema dalekom Titanu gdje je nakon putovanja od 7 godina letilica Cassini Huygens stigla do Saturna 2004.godine nakon čega se modul Huygens odvojio i sletio na površinu Titana gdje je postao prvi objekt koji je lansiran sa Zemlje, a dotakao je površinu Saturnovog mjeseca. Podaci koji su prikupljeni prilikom ovoga istraživanja zagrebali su samo površinu vijekovima čuvanih tajni Titana, njegove složene klimatske i geološke procese i mogućnost postojanja hemijskih jedinjenja koja bi mogla biti ključna za nastanak života.

Slika 2. Šest slika Titanovog mjeseca koje su prikupljene tokom 13 godišnjeg posmatranja sa Cassini Huygens letilicom.
Ispod ledenih planina i ravnica, gdje sunčeva svjetlost ne dopire, naučnici vjeruju da Titan krije podzemni okean tečne vode pomiješane sa amonijakom, dok je u samom srcu Titana sloj čvrstine stijene koji je obavijen ledenim omotačem koji je poznat pod nazivom LED-4. Cijela ova površina se nalazi u zagrljaju guste magle koja se obavija oko Titana.
Istraživanja u budućnosti
Najistaknutija nova misija koja se planira da bi se obavilo novo istraživanje Titana i koje obećava dodatne uvide u hemijske procese, geologiju i moguće biološke procese u njegovom ledenom svijetu je NASA-ina misija Dragonfly koja je planirana za lansiranje 2027.godine.
Titan je jedinstveno, još uvijek nedovoljno istraženo mjesto u Sunčevom sistemu koje nas uči da i u najhladnijim i najudaljenjim mjestima može postajati neopisiva ljepota koja izaziva divljenje. On je svijet koji ima atmosferu, tečna jezera i mogućnost za egzotične oblike života. Dok iščekujemo buduće misije koje će donijeti nova saznanja, Titan ostaje ključna tačka u razumijevanju planetarnih procesa i mogućnosti života izvan Zemlje.
Sanja Dujaković
https://new.nsf.gov/news/titan-climate-out-world
https://science.nasa.gov/saturn/moons/titan/