ŠTA ZNATE O MJESECU?
Mjesec je jedini prirodni Zemljin satelit i nama najbliže nebesko tijelo koje je za sada jedina izvanzemaljska površina na koju je kročio čovjek. Ali znate li baš sve o njemu? „Prošetajte“ ovim tekstom i provjerite sve što niste znali, a ujedno se bolje upoznajte sa jednim od rijetkih fenomena na našem nebeskom svodu- pomračenjem Mjeseca.

Zamislite da ste u svemirskom brodu, koji putuje daleko od Zemlje. Dok plovite naprijed, vidite našu planetu i njen Mjesec zajedno u njihovom beskrajnom, kružnom, gravitacionom zagrljaju. Vaš udaljeni pogled daje vam jedinstvenu perspektivu na Mjesec i njegovo kretanje oko Zemlje po eliptičnoj putanji u čijoj je žiži Zemlja. Uočavate da zajedno sa Zemljom, Mjesec se kreće oko Sunca, i poznate činjenice: poluprečnik mu je 4 puta manji od Zemljinog, dok mu je masa oko 81 puta manja od Zemljine; da se nalazi oko 400 puta bliže Zemlji od Sunca, a da je prečnik Mjesečevog diska približno 400 puta manji od Sunčevog diska.
Osim što Mjesec konstantno putuje oko Zemlje na isti način na koji Zemlja putuje oko Sunca, on i rotira oko svoje ose. Za razliku od pogleda iz svemirskog broda, sa Zemlje uvijek vidimo samo jednu stranu Mjeseca, što nas navodi na pomisao da se on možda stidi svoje „pozadine“. Ključ odgovora se krije u njegovoj rotaciji koja je sinhronizovana sa Zemljinom (oko svoje ose se okrene u istom vremenu u kojem obiđe Zemlju).
MJESEČEVE FAZE
U toku dana Mjesec izlazi i zalazi, ali je njegovo kretanje kroz zvjezdano polje primjetno tek u toku noći. Čas je veliki, čas mali, bliži nego inače, a sve je dalji… Posmatrajući ga sigurno se zapitate zašto Mjesec mijenja oblik i kako to da je na našem nebu najsjajnije nebesko tijelo nakon Sunca, uprkos činjenici da je Mjesec kruto tijelo koje ne stvara sopstvenu svjetlost (za razliku od zvijezda). U stvarnosti, naravno, Mjesec uvijek ostaje čvrsta i kamenita sfera i ono što vidimo kao Mjesečevu svjetlost je zapravo Sunčeva svjetlost odbijena od sive kamene površine Mjeseca. Mijenja se samo veličina vidljivog dijela njegove osvijetljene površine, a uglovi pod kojima vidimo osvijetljeni dio Mjeseca su njegove faze koje su uslovljene međusobnim položajem Zemlja-Mjesec-Sunce.

Kada se Zemlja nalazi približno između Sunca i Mjeseca, onda je njegova strana okrenuta ka Zemlji potpuno osvijetljena, taj se položaj naziva punim mjesecom. To je Mjesec kakvog ste svi vidjeli- veliki, okrugao, prepun tamnijih i svjetlijih područja. Kad za nekoliko dana Mjesec postane „neispravan“ i smanji se za pola- vidimo dio njegove osvijetljene površine (izgled srpa), tada se pojavljuje prekrasan rog mjesec. Kad tamna polovina Mjeseca potpuno uđe u naše vidno polje, ona uglavnom nestaje. Tada se Mjesec nalazi u fazi mladog mjeseca (Mjesec se nalazi približno između Zemlje i Sunca). I zaista, nakon kratkog vremena ponovo vidimo nebeski srebrni srp, osvijetljena polovina Mjeseca opet ulazi u naše vidno polje, Mjesec nastavlja povećavati veličinu i cijeli se ciklus ponavlja.
POMRAČENJE MJESECA
Pomračenja Mjeseca spadaju među astronomske pojave koje su oduvijek impresivno djelovale na čovjeka. Vizuelni efekti koji se tom prilikom mogu zabilježiti izazvali su podozrenje i pojačavali interesovanje za ovu pojavu.

Prilikom kretanja Mjeseca oko Zemlje, Mjesec može doći u konus sijenke Zemlje i tada nastaje pomračenje Mjeseca. Drugim riječima, Zemlja „staje na put“ Sunčevoj svjetlosti koja se kreće ka Mjesecu. Što znači, da bi uopšte došlo do pomračenja Mjeseca, potrebno je da se na istoj vizuri (liniji gledanja) nađu Mjesec, Zemlja i Sunce. Pomračenja su moguća samo kada je Mjesec pun (kada se nalazi u fazi punog mjeseca) i ona, prema Nacionalnoj meteorološkoj službi, mogu trajati i do nekoliko sati. Ova pojava istovremeno počinje za sve posmatrače, premda je taj trenutak određen različitim vremenima u zavisnosti od geografske dužine mjesta posmatranja. Svako pomračenje Mjeseca je vidljivo sa pola Zemlje, u zavisnosti od uzajamnih putanjskih elemenata Mjeseca i Zemlje.
Naime, s obzirom na to da Mjesec napravi puni krug oko Zemlje otprilike jednom u trideset dana, onda bi po nekoj logici trebalo nastupiti po jedno pomračenje Mjeseca pri svakom njegovom obilasku oko Zemlje, tj. svakog mjeseca. No, to se u praksi ne događa, što znači da konstatovana logika ne vrijedi. Vrijedi samo u dvije dimenzije, ne uzimajući u obzir ravan Mjesečeve putanje oko Zemlje koja je blago nagnuta u odnosu na ravan Zemljine putanje oko Sunca (ravan ekliptike) pod uglom od oko 5° 9’, pa Mjesec često prolazi iznad ili ispod Zemljine sijenke. Zbog takve se orbitalne dinamike Mjesec nađe u našoj sjeni samo jednom u šest mjeseci, u proljeće i u jesen.

Ako pratimo pomračenje Mjeseca od samog početka, vidljive su različite faze: prvo kad Mjesec ulazi u Zemljinu polusijenku, zatim kad Mjesec ulazi u Zemljinu sijenku, kada je potpuno ušao u sijenku, kada izlazi iz Zemljine sijenke i kada izlazi iz Zemljine polusijenke. Otuda i tri različite vrste Mjesečevih pomračenja:
1. Totalno (potpuno) pomračenje Mjeseca
Kada Mjesec prolazi kroz Zemljinu sijenku, dešava se totalno pomračenje, tokom kojeg se Mjesec i Sunce nalaze na potpuno suprotnim stranama Zemlje. Uz ovu fascinantnu pojavu vezan je još jedan fenomen. Ako ste ikad promatrali potpuno pomračenje našeg prirodnog satelita, vjerojatno ste primijetili da Mjesec nikad ne pada u potpuni mrak, nego poprima jednu crveno-smeđu nijansu- zarumeni se. Onda ste se pitali zašto je to tako. Naime, crvenkasti izgled Mjesečeve površine uzrokuje Sunčeva svjetlost u interakciji sa Zemljinom atmosferom, pa je zbog toga dobio nadimak „krvavi Mjesec“.

Ova pojava (zbog koje nam je iz istog razloga nebo plavo za dana,a crveno pri zalasku Sunca), nastaje uslijed loma svjetlosnih zraka u Zemljinoj atmosferi, koja najviše raspršuje plavu svjetlost (svjetlost kraćih talasnih dužina), a najmanje crvenu (odnosno svjetlost dužih talasnih dužina), koja prelomljena obasjava Mjesečevu ploču. Ista je poznata kao Rejlijevo rasijanje (raspršivanje), nazvana po britanskom fizičaru Lordu Rejliju.

Kada bi za vrijeme pomračenja mi bili astronauti i nalazili se na površini Mjeseca, gledajući prema našoj planeti Zemlji, vidjeli bi crvenkasti presten oko nje.

2. Djelimično (parcijalno) pomračenje Mjeseca
Neposredno prije i poslije potpunog pomračenja Mjeseca nastaje djelimično pomračenje- najprije kada Mjesec iz polusijenke zalazi u Zemljinu sijenku, a potom obrnuto, kada iz Zemljine sijenke prelazi u njenu polusijenku. Dakle, u ovom slučaju se samo dio Mjesečeve površine nalazi u Zemljinoj sijenci.

3. Penumbralno pomračenje (pomračenje u polusijenci)
Ako ne znaš da se ovo dešava, možda to propustiš. Mesec tad putuje kroz Zemljinu polusijenku. Ova vrsta pomračenja nije dramatična kao druge vrste pomračenja Mjeseca i često je zamijenjena sa normalnim punim mjesecom, pa ga je stoga teško primijetiti.

Posljednje pomračenje Mjeseca dogodilo se u noćnim satima osmog dana mjeseca novembra ove godine, kako su nas obavijestili iz Astronomskog društva “Orion”. No na našu žalost, ovo pomračenje nije bilo vidljivo iz BiH, pošto je u vrijeme pomračenja Mjesec bio na drugoj strani planete. Svi vi, koji željno iščekujete da vidite ovaj nebeski spektakl, ćete sačekati do oktobra 2023. Kako nije potrebna posebna zaštita očiju za posmatranje istog, jedino što je neophodno je da saznate u koje tačno vrijeme se ono događa. Svakako, dvogled ili teleskop mogu znatno poboljšati vaš pogled na Mjesec.
Datum: | Geografski region vidljivosti: |
Maj 5, 2023 | Afrika, Azija, Australija |
Oktobar 28, 2023 | Evropa, Afrika, Azija, Australija |
Mart 25, 2024 | Amerika |
Septembar 18, 2024 | Amerika, Evropa, Afrika |
Mart 14, 2025 | Pacifik, Amerika, Zapadna Evropa, Zapadna Afrika |
Septembar 7, 2024 | Evropa, Afrika, Azija, Australija |
Tabela 1. Nadolazeće pomračenje Mjeseca
Mjesec, koji možemo vidjeti gotovo svake vedre noći, nevjerovatno je kosmičko tijelo koje ima puno svojih zagonetki. Do sada je po njemu hodalo 12 ljudi, a posljednji put se to zbilo 1972. godine i od tada ga posjećuju samo bespilotne letjelice i roboti. Astronauti NASA-inih misija Apollo su precizno izmjerili odmak Mjeseca- udaljenost do njega je danas 400 hiljada kilometara,a u početku je ista bila samo 22 hiljade kilometara, što znači da se Mjesec udaljava od Zemlje (otprilike 4 cm u godini) i da će možda nakon nekog vremena poletjeti u svemir.
Dok se to ne dogodi, astronomi i istraživači nastavljaju proučavati satelit, planirajući u skoroj budućnosti novu misiju u okviru koje će se ljudska noga opet naći na njegovoj površini, a mi ćemo nastaviti uživati u pogledu na jedini Zemljin satelit i pojavama uzrokovanim njime, kao i fotografijama načinjenih od strane astrofotografa, koje otkrivaju daleko više nego što obično ljudsko oko pogledom u u nebo ikad bude moglo.
Rajka Olić